Briga o djetetu može djelovati iscrpljujuće za roditelje. Nekako, u trenu kada postanemo roditelji, naše potrebe padaju u drugi plan i postaje važnije da odgovorimo na potrebe djeteta. I premda se djeca međusobno razlikuju po temperamentu pa su neka više ili manje zahtjevna, razdoblje ulaska u svijet roditeljstva gotovo je univerzalno stresno za sve roditelje. Briga o djetetu podrazumijeva prilagođavanje djetetovom ritmu spavanja, održavanju higijene kroz često mijenjanje pelena i presvlačenje, prilagođavanje ritmu hranjenja bilo kroz dojenje ili kasnije pripremu posebnih obroka, odgovaranje na djetetov plač kojem često ne znamo uzrok. Kako djeca rastu i postaju starija, tako se mijenjaju i njihove potrebe, no nužnost prilagođavanja roditelja potrebama djece nekako ostaje konstanta koja nas prati. Možda smo u prvim danima roditeljstva imali teškoće zbog neprospavanih noći i pokušaja uspavljivanja djeteta, dok ćemo se u nekoj drugoj fazi možda susresti sa teškoćama organizacije vremena zbog djetetovih školskih obveza i rasporeda aktivnosti. A što s nama?

Možemo se složiti da je briga o djetetu primarna i zahtjevna za većinu roditelja, no kako uz to i dalje brinuti o sebi? Kako zadovoljiti svoje potrebe za interesima koje smo imali prije nego smo postali roditelji, kako osigurati vrijeme za sebe, zajedničke trenutke bez djeteta, šetnju, čitanje knjige, odlazak kod frizera ili u kino? Imamo li pravo na svoje interese i vrijeme za sebe? Jesam li loša majka ako mi treba da se maknem od djeteta na sat vremena i odem na kavu s prijateljicama? Premda će se većina načelno složiti da je i roditeljima potrebno vrijeme za sebe i svoje interese, ipak kao društvo na to gledamo s neodobravanjem. Nebrojeno puta čula sam komentare i kritike na račun neke majke koja je ostavila dijete s ocem, bakom ili tetom čuvalicom pa otišla kod frizera. Istovremeno, nebrojeno puta vidjela sam majke sivih obraza, nezadovoljne i iscrpljene od brige o djetetu koje i ne pomisle na to što je njima potrebno. Premda je ovo tema koja se jednako odnosi i na majke i na očeve, čini se kako se majke ipak nalaze u fokusu društvenog povećala koje procjenjuje jesu li dobre ili nisu.

Postavljam si pitanje kada je i kako došlo do toga da jednom kad postanemo roditelji nismo više važni mi i naše potrebe i je li moguće da obje strane budu zadovoljne? Kroz osobno iskustvo ali i višegodišnji savjetodavni rad čini mi se da je moguće i da je jedna od važnijih stvari koje možemo učiniti za svoju djecu, jest da budemo sretni i zadovoljni. Djeca trebaju zadovoljne roditelje. I često su male stvari potrebne da se bolje osjećamo, samo je važno da prepoznamo što nam treba i sami sebi dozvolimo taj trenutak za sebe. Najčešće je riječ o sitnim zadovoljstvima koja nas podsjećaju na to da smo i dalje važni, sitnim trenucima koji su samo naši i koji nikog ne ugrožavaju. Čitanje knjige dok beba spava umjesto brisanja prašine koja se nakupila, popodnevno drijemanje, kava s prijateljicom kad je baka u posjeti, odlazak na rekreaciju ili u šoping.

Zvuči jednostavno i zapravo je zapanjujuće koliko nam je teško dozvoliti si da činimo nešto za sebe. Netko je očito jako pobrkao lončiće kada nas je uvjerio da briga o sebi više nije važna kada postanemo roditelji i počnemo brinuti o djetetu. Brigom o sebi ne prestajemo brinuti o djetetu. Brinemo li o sebi, bolje ćemo brinuti i o djetetu.

 

AUTORICA: Silvija Stanić, dipl.psih.univ.spec.iur.

Postavi pitanje našim stručnjacima

Može li moj šesnaestogodišnji dečko priznati očinstvo?

Ines Bojić
17. 11. 2014.
AUTORICA:
Ines Bojić
mag.iur.
Pozdrav, imam jedno pitanje. Imam 20 god. a dečko 16. U slučaju kad bih ja sada ostala trudna s njime da li bi me kačio zakon na ikakav način ili bi on mogao priznati dijete bez ikakvih problema?
 
Poštovana,
vezano za Vaš upit iznosimo relevantan pravni okvir kako slijedi:
Prema čl. 63. Obiteljskog zakona NN 75/14, 83/14 (u nastavku teksta: ObZ) očinstvo može priznati maloljetna osoba koja je navršila šesnaest godina života ako je sposobna shvatiti značenje i posljedice priznanja, dakle, ne postoje zakonske odredbe koje bi priječile priznavanje očinstva u Vašem slučaju.
 
Međutim, važno je za napomenuti kako ObZ, za situacije kada je roditelj maloljetna osoba, predviđa institut mirovanja roditeljske skrbi koje traje sve dok osoba ne postane punoljetna, dakle dok ne navrši osamnaest godina života i postane poslovno sposobna.
Treba reći kako roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja u svrhu zaštite i promicanja djetetovih osobnih i imovinskih prava te dobrobiti. Primjerice, u sadržaj roditeljske skrbi ulazi pravo i dužnost zaštite osobnih prava djeteta na zdravlje, odgoj i obrazovanje, pravo i dužnost upravljanja djetetovom imovinom kao i pravo i dužnost na zastupanje djetetovih interesa glede njegovih osobnih i imovinskih prava. Napominjemo kako, pravno gledano, roditeljstvo i roditeljska skrb nisu izjednačeni, odnosno, osoba može biti pravi biološki roditelj djeteta, ali istovremeno joj ne mora pripadati roditeljska skrb.
Pročitaj više

© Mama je mama 2019